Have you ever been alone in a crowded room?.... i have...
dakle, jel jeste? ja jesam... ne znam u biti zasto, nekak sam jednostavno tuzna u zadnje vrijeme. Fali mi tanja. Fali mi marina. Fali mi rora. Fali mi ivan.... ubija me to sto ih nemogu stalno vidjati... ovisna sam o njima. 
... trebali bi napraviti neki tuzni smjalic. ovi na blog.hr... Mozda me to malo hvata depra jer se blizi skola. ljeto uskoro zavrsava, a ja nei da zavrsi. lijepo mi je na ljetu,ne zelim se vratiti skoli. tamo gdje moram glumiti da sam super svaki dan. ne volim kad me svi ispituju sto ti je. mislim bude mi drago sto im je bar tolko stalo da me pitaju, al ne zelim im svima objasnjavati. ovako bar mogu biti i tuzna na miru. ne zelim da ljeto zavrsi, kao da ga nisam potpuno iskoristila. ne zelim da prodje ova godina. ne mogu vjerovati da je vec osmi mjesec. kako vrijeme brzo prolazi. a kao da sam neki dan slavila novu godinu.
sto se tice naslova. nekak imam feeling, da onima do kojih je meni stalo nije njima stalo do mene. razocarano. to je prava vijest.
ajoj, sad ja tu vas gnjavim s nekim sranjima... ma ajd uzivajte svi lijepo i iskoristiti ljeto. kad pocne skola nema povratka... love ya all... 
why can't i just be fine, and not FUCKED UP?
prvo, ispricavam se sto nisam pisala... hm... skoro mjesec dana, hih... ja bio zaposlen nisam ni doma bio... bio na moru u selcu i bilo pre,predivno... i sad se taman vratila od ivana, hihi... i tam mi bilo lijepo... 
... a jesam smotana. i tak polako se sad priblizava skolica ( ma toooo ) i ja sad doma sama i pre dobro, slusam si pjesmice i to sad preslusavam neke sekine tocnije trenutacno Depeche Mode... i tak, okej su mi, ali me jako podsjecaju na tehno. i moze jedno pitanje za vas... jeli stvrano normalno da je curi lakse govorit o sexu nego decku? i da cura prije to zeli. tak sam malo pricala sa ljudima o tome i onak ispada da smo mi cure neka napaljena cudovista, a decki jadni drhte pred nama.. ugl, molim iskrene odgovore... pusa svima koji navrate =)
happy... =)
joj kak sam happy... 
... ja malo razmišljao i tak, malo se kockice poslagale baaaaš lipo u zadnjih dana, tak da nisam vise toliko ukomirana.. pricao sam i sa svojim draganim (cisto da ne bude zabune, ja sam cura, sam sto volim pisati u muskom licu) i on me utjesio, prico i sa anđelom i pomiro se s njim i tako... bas sam happy sada... samo me malo jebe jer stalno pada kisa ko da smo u indiji a ne u cro, al ok... valjda ce se i vrijeme popravitit... eto pozz svima! =)
Ne odustani
Ništa nije nemoguće
premda se takvim čini.
Nitko nije jači od tebe
iako te pokušavaju slomiti.
Ne znam dalje
nije odgovor nego izazov.
Slamanje
nije opcija nego izgovor.
I premda ti ne željela ustati,
Dan će ipak svanuti.
I premda ti plakala,
Sunce će ipak sijati.
Pusti suze
neko vrijeme neka teku.
To je lakše
nego držati ih sve u sefu.
Na kraju svega ostaju
nam samo naše želje
Jer samo mi sami
znamo kako dalje.
A zbog ponovljene greške
ne vrijedi se kajati.
Sad je gotovo
i ne može se vratiti.
I unatoč svemu ostajemo mi.
Oni koji su uvijek uz tebe
i kojima tvoje suze postaju vlastite.
Molim te, nikad ne odustani….
... novi dan ce svanuti, bez obzira ustao ti ili ne...
bas... jebe mi se za novi dan... ja, sam taaako umorna. psihicki. potpuno. slomljena. a tako lijepo sve ode kad to stavim u post. i tako je puuuno lakse. zasto pobogu? tesko mi je reći ista mojim anđelima. znam ja da bi oni mene saslusali - ALI. imaju oni i svojih problema - pobogu, tko nema. ne trebaju im moji. i onda kad te neki ljudi pitaju - zasto sutis? ajde pricaj nesto. o cemu da pricam kad su dani ispunjeni tugom, i jednostavno - borbom. i plakanjem. jao beskrajno je. skoro sam pisala po sebi neki dan. ali nemrem jednostavno. oziljci se i ovako previse vide. stavljaju pred mene previse pitanja. neodgovorenih. jer kak cu reci ljudima - joj, ma nije to nista, ja si malo pisala po ruci. a onda opet. reakcija jedne cure je bila - pa sta. pa nije to tako strasno. e da. to i ja kazem. pa nije to tako strasno. samo znam kak to ljudima izgleda. kao slaba osoba, sto i jesam kako privlaci paznju. a ne privlacim. STVARNO. to je zadnje sto zelim. ne zelim da itko zna. ali za boga miloga ne mogu po ljeti nositi dugacki rukav - crknut cu. ali ljudi odmah osude. kao jadnicu. reze se. jao kak je glupa. pa sto njih to briga, to je moja stvar, zar ne? moja i jedino moja. ma odoh spavati. jutro je pametnije od veceri, ne?
04.07.2007. u 23:30 | 8 Komentara | Print | # | ^Ponovljene greške
Toga dana suze su me prekrile,
moje lice bilo je zrcalo okoline
debeli zastor preko cijelog svijeta
kamen u srcu koji smeta
Što da radim nisam znala
bilo je jednostavno plakati
dok hodam mrtva skoro sam pala
jebiga kad volim sanjati
U parku pokraj moja ulice
Dok mi je kiša šibala lice
Osjetih dah topli kako mi šapuće
Podigni glavu mala ludice
Rekla je nježno kao da me voli
suze se za neke stvari ne isplate
a ja rekoh, moram plakati
kada tako pakleno boli
Neka, neka, bolje i plakati
nego ruke rezati,
rekoh i pokazah riječi.
Vidim je, plače
opali mene
Nemoj to više nikada raditi.
Padne na koljena i digne me sama
gledam i govorim a tako si mala
tko bi rekao da netko hladan
je više nego ja snažan
Pusti me više, ne trebam nikog
rekoh i padnem opet
a ona opet klekne kraj mene
i grli me i tješi poput male bebe
Tvrdoglavo dignem se i kroz carstvo kiše
pobjegnem što dalje mogu
Nemoj me gledati kako sam slaba
to više podnijeti ne mogu
U okrilju sobe bacim se na krevet
mokra izvana i iznutra
Dok srce mi kuca a krv lije
jer opet uvrijedih najbliže...
... baš me briga
Eh, da promijenih naslov. Možda sam malo protjerala kad sam ih sve redom nazvala anđelima… pa popizdit ću… cijeli jebeni tjedan samo pizdim i to baš onak SADA moja sestra slavi diplomski a cijela family došla u goste. A oni mene, ne vole, nego OBOŽAVAJU zajebavati… hm, igra za cijelu obitelj kak bi rekel…. Jao, jao, jao… i onda, u subotu bila zadnja subota poslije kraja škole i ja mal popila i sad mi moji hm.. „anđeli“, ne, seru da stalno pijem…. Jer sam u prošlu subotu bila pretjerala i to u redu priznajem i ja al ovu subotu je bila samo mala zuja…. Ajd u p.m…. žao mi što se nisam javljala bila sam prezauzeta podizanjem ocjena. Stara mi je popila krv, rekla da neću moć cijelo ljeto nigdje ako ne prođem s pet. i eto sad jesam. I sad cijelo vrijeme pizdim. Sinoć ošla se naći sa tanjom i sreli poslije još tri cure iz razreda i pričamo jedno vrijeme i kao ajd ja sad moram doma kad idemo sutra na bazen… tišina, pričaju o nečem drugom. Kad idemo sutra na bazen. Nit da me dožive. Kad idemo sutra na bazen? Opet ništa. Dobro, ovaj idem ja onda kući ajd vidimo se. Bok…. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA…… pa P.O.P.I.Z.D.I.T. ću… a jedino to i radim cijelo vrijeme… samo pizdim po kući, pizdim kad izađem iz kuće… jao…i onda još sinoć sjedim sa tanjom i dođu neke četiri cure od kojih sam sa jednom bila najbolja u osnovnoj. da naglasim - U OSNOVNOJ. onak obećale smo si da ćemo svaku nedjelju poslije mise ići na kavu. i da, ja svaku nedjelju pitam, jel idemo na kavu - a ona nemože. okej. - a njoj se neda.... hm, pa, da to je donekle isto u redu. i onda povede tu curu iz svog razreda i kužim ja da je onda sad super s njom i sve to ali ne mogu ja pred ovom pričati o mojim sranjima. jel ja vodim tanju na naše kave, ne! i ja prestala ispitivati više i sve okej, u cijeloj fucking skul year bile 5 - 6 puta na kavi ak i tolko i sad mi jučer sjedimo pred kinom i one dođu i sjednu s nama. a mi bile same. pa da nam je trebao neko da nas sluša zvale bi ga. i još sjele između tanje i mene. i ova sjedne pored mene počne nešto pričati. i zastane i pita šta mi to na ruci, a ja se usrala, stavila ruku za leđa da ne vidi. baš bi mi trebalo da ona zna da si pišem po ruci. i sad njena reakcija - jao pa pokaži mi, ti meni ništa više ne govoriš, nismo odavno bile na kavi. ja onak stala. dobro tko je sad tu kreten, ja ili ti?!?!?!?!?!? ja rekoh pa kad ti ne želiš sa mnom na kave. i pokupila tanju i ošla od njih.... jao, jao, jao....
25.06.2007. u 12:31 | 4 Komentara | Print | # | ^nemoj se čudit, anđele... sto neću te prepoznati...
dakle, da prvo objasnim naslov bloga. razmišljala sam što bi mogla staviti i onda sam ošla na onaj svoj stari blog koji je btw. sad izbrisan i ugl, tamo sam pisala puno o ljudima koje sam zvala prijateljima ali mi to zapravo nisu bili... a ove koje sada zovem prijateljima stvarno to jesu. ono su što očekujem od prijatelja, daju se za mene i ja za njih. kad je njima teško ja sam tu. nije potrebno da ista kažem samo ih zagrlim i znam da im je to jedino potrebno. one su marina, rora, filka, harša, kika, đurđa, ćurićka, marija, rakovička.... i trenutačno najbolji anđeo - tanja. to su sve moji anđeli ali su moji najbliži anđeli marina, rora, filka i tanja. uglavnom dakle, to je razlog zašto se blog zove beetwen angels... oh da. a moj net anđeo je peyton.
07.06.2007. u 13:27 | 16 Komentara | Print | # | ^.... I'm back... =)
dakle, kao sto kaze naslov, anna se vratila... hihi... nisam mislila da ocu jer se u međuvremenu dogodilo tako puno toga ali kad sam vidjela post od peyton jednostavno sam morala. ugl. ja sam vam anna, imam 15 god, i sad trenutačno završavam prvi razred opće gimnazije. budući je prošlo jako puno vremena od onog prošlog bloga, mislim da ću sad jednostavno početi iz početka. na njemu je ionako bilo previše tužnih uspomena. i eto, samo da još odam priznanje definitivno najosobi koju sam upoznala na netu - peyton... kad vam netko posveti ovako nesto, kako ga odbiti? peyton's
06.06.2007. u 23:38 | 1 Komentara | Print | # | ^
